Imam 80 godina. I nekako… probudila sam se u svom telu od 32 godine. Samo na jedan dan.

Malene ruke povlače ćebe i kažu:

„Mama, probudi se!“

Smeju se. Otvorim polako oči i uspravim se — moje bebe.

Opet male.

Zanemim.

Zaplačem.

Penju se u krevet, kikoću se, migolje.

Nekada sam žurila kroz jutra — ali ne i danas.

Privlačim ih sebi.

Grlim ih jako.

Ljubim njihovu razbarušenu kosu i grejem njihove prstiće svojima.

Ovog puta, upijam svaku sekundu.

U ogledalu — nema dubokih bora, nema sede kose. Moje mlađe lice.

Nekada sam mislila da izgledam staro sa 41. Kako smešna misao.

U kuhinji, moj muž kuva kafu. Snažan je. I mlad. Obavijam ruke oko njega i držim ga.

Gleda me iznenađeno. Možda se tada nismo dovoljno grlili.

Pričamo o nebitnim stvarima. A danas, te nebitne stvari deluju kao sve. Pamtim zvuk njegovog glasa.

Ulazimo u auto — deca se prepiru oko pojaseva, mrvice svuda. Nekada me je to izluđivalo. Danas me to hrani. Jednog dana moj auto će biti tih i besprekorno čist, ali ne danas.

Večera — glasna, neuredna, puna vike, smeha, života koji se preliva. Ne sklanjam odmah. Samo sedim i gledam. Pokušavam da urežem svaki i najmanji detalj u sećanje.

Pred spavanje, zovem mamu. Njen glas — nisam ga čula godinama. „Mama…“ Zatvaram oči i puštam da me njene reči preplave. Kažem joj da je volim, iznova i iznova. Ovog puta, ništa ne ostavljam neizrečeno.

Za laku noć, ne preskačem stranice. Ne večeras. Čitam svaku reč. Onda pitam: „Još jednu knjigu?“ Sa oduševljenjem kažu da. Ne želim da se ovaj dan završi.

Jer ovog puta, znala sam.

Ovo je bila radost.

Ovo je bila ljubav.

Male ruke, neuredne večere, naša snažna mlada tela, naši roditelji još živi.

Sve je imalo smisla. Mnogo više nego što smo ikada mogli da shvatimo.


Ovaj tekst cirkuliše internetom neko vreme i mislio sam da je dobar podsetnik da smo danas najmlađi i najsnažniji nego što ćemo ikada biti. Upijajte život i trenutke koje proživljavate mnogo više nego što sebi dajete za pravo, jer će vam jednog trenutka svi ti momenti dosta nedostajati.

Sreća nova godina!

One thought on “„Kada bih mogla da se vratim na samo još na jedan dan“ – Nepoznati autor

  1. pre toga je kruzio jimmy carr, ono kada prica da bi sve dao da si 25 godina mladja itd

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.